Do kraja 2026. godine trebali bi početi radovi na prvoj fazi nove ceste od Zagvozda do Imotskih Poljica, dugoj 5 kilometara – potvrdio je predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Ivica Budimir.

– Napravit ću sve da do kraja iduće godine ta cesta krene s radovima. Trenutačno smo u fazi odabira projektanta glavnog projekta, a u tijeku je i trasiranje kompletne dionice u dužini od 22 kilometra. Radit će se u fazama – rekao je Budimir.

Kompletna cesta od Zagvozda do granice s Bosnom i Hercegovinom trebala bi značajno poboljšati prometno povezivanje Biokovskog zaleđa, no rok završetka još nije poznat. Razlog su, uz složenu dokumentaciju, neriješeni imovinsko-pravni odnosi na pojedinim dijelovima trase.

Slijepi planinar Željko Brdal, profesor i putopisac, još jednom je dokazao da ne postoje granice koje mogu zaustaviti istinsku strast prema prirodi i životu. Ovog vikenda uspio je osvojiti svoj 144. vrh,  Svetog Iliju na Biokovu – 1642 metra nadmorske visine.

“Ma di će sa slipcem na planinu!”

Iz Zagvozda su krenuli u subotu oko 8 sati ujutro. U ekipi su bili Hrvoje Mihelj, Ana Milin, Zvonko Kolić i Željko Brdal, članovi HPD-a Željezničar iz Zagreba, te domaća ekipa iz HPD-a Sv. Jure Zagvozd – Jadranka Šušnjara, Frane Mucić  Mladen Kujundžić.

U lokalnom kafiću s nevjericom su gledali avanturiste koji sa slijepom osobom kreću u osvajanje Biokova. Uz prvu jutarnju kavu pale su i oklade: “Ma di će sa slipcem na planinu!”, čulo se sa stolova.

Planinarenje bez vida – moguće je!

Mnogi ne znaju da slijepe osobe mogu planinariti kao i osobe bez oštećenja vida – uz male, ali značajne prilagodbe.

Ispred Željka cijelo je vrijeme hodala osoba bez oštećenja vida i držala ga za ruku. Željko u jednoj ruci drži planinarski štap kojim opipava teren i održava ravnotežu, a drugom prati kretanje planinara ispred sebe.

Na taj način osjeća penje li se osoba ispred njega ili se spušta, treba li skrenuti lijevo, desno ili ravno.

Pogledajte video kako to izgleda :

“Biokovo je među najzahtjevnijima koje sam posjetio”

Biokovo je jedna od najzahtjevnijih planina koje sam posjetio. Neravan teren, kamen do kamena, noga lako ode u ništa – istaknuo je Željko Brdal.

Cijelim putem vodič slijepoj osobi opisuje sve što se nalazi oko njih – od staze do prirodnih ljepota i okoliša. Jer, kako kaže Željko, osjetilo vida nije jedino koje imamo.

Osjeća vjetar koji huči planinom, sunce koje grije, svježi zrak u plućima, miris biokovskog cvijeća i onaj poseban mir koji donosi visina i tišina.

Zvono s kapelice, trenutak koji se pamti

Uspon do vrha trajao je šest sati. Najemotivniji trenutak bio je, kaže Željko, kad je zazvonilo zvono na kapelici  – znak da je slijepa osoba uspješno osvojila Biokovo.

Zbog bure koja je zapuhala, ekipa je odlučila prenoćiti u skloništu HGSS-a na Radića stanovima na 1500 metara nadmorske visine. Noć u planini donijela je poseban ugođaj, a cijeloj avanturi dodala dozu nepredviđenosti i uzbuđenja.

Nakon prospavane noći, u nedjelju su krenuli prema dolje, spuštanje je trajalo punih osam sati i bilo je zahtjevnije od samog uspona.

“Na kraju mi nismo ništa dali Željku, on je dao nama”

Čestitke cijeloj skupini uputio je Zagvožđanin Ivica Buljubašić, jedan od najboljih poznavatelja Biokova, koji je prije nekoliko godina proslavio tisućiti uspon na Svetog Juru.

– Teško je shvatit kako je Krešo ovo izdržao. Nevjerojatan uspjeh vrijedan divljenja, kazao je Buljubašić.

Veliki zaljubljenik u planinu i more, Frane Mucić, jedan od vodiča u ekspediciji, dodao je:

– Kad ovo doživite, jednostavno poslije morate biti bolji ljudi. Na kraju mi nismo ništa dali Želju, on je dao nama. Ovo je motivacija za sve,  ne postoje prepreke koje se ne mogu svladati.

Novi cilj – 145. vrh

Nakon Biokova, Željko Brdal kreće prema svom 145. vrhu. Gdje će to biti,  još ne zna, ali kako kaže: Biokovo i društvo iz Zagvozda zauvijek će mu ostati u srcu.

Pogledajte fotografije: